Pozivom pomozite siromašnima i napuštenima

donacije2

Ispis

Ustat ću i poći svome Ocu!

Napisao/la Administrator on 30 Prosinac 2012.

Onaj koji govori ove riječi, leži na zemlji. Postaje svjestan svoga pada, posvješćuje si svoju ruševinu, vidi sebe u grijehu i viče: “Ustat ću i poći svome ocu”. Odakle dolazi ova nada, ova iskrenost, ovo povjerenje? Iz činjenice da se radi o vlastitom ocu. “Izgubio sam – govori on u sebi – uvjet (osjećaj) da budem sin; ali on nije izgubio uvjet da bude otac: njegova ljubav intervenira i zagovara me u dubini srca. Njegova očinska utroba ga potiče (primorava) da oproštenjem ponovno rodi sina. Iako grešan, otići ću svome ocu”.

Otac, vidjevši sina, odmah briše njegovu krivnju. Više se voli sada pokazati kao Otac nego kao sudac. On, koji više voli povratak sina, nego njegov gubitak, odmah mijenja osudu u oproštenje. “Baci mu se oko vrata i izljubi ga”. Tako Otac sudi i popravlja: daje poljubac umjesto da kazni. Snaga ljubavi ne obazire se na grijeh. Stoga otac, poljupcem otpušta krivnju svoga sina; pokriva je svojim zagrljajem. Otac ne otkriva grijeh svoga sina, ne satire sina (predbacivanjem krivnje) nego liječi njegove rane na način da ne ostave nijedan ožiljak, nijednu sramotu. “Blažen čovjek kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven” (Ps 31,1).

(San Pietro Crisologo (circa 406-450), vescovo di Ravenna, dottore della Chiesa
Discorsi 2 e 3 : PL 52, 188-189 et 192)

Preveo: P. Mijo Nikić, SJ

Mrtvi siromah

Tvoje ljubavi sam žedan

Pročitajte !!!

web-heaven

savjet