Medicinski i duhovni savjeti (12)

SVETO PISMO

“JER VAMA JE DANA MILOST: “ZA KRISTA”, NE SAMO U NJEGA VJEROVATI NEGO ZA NJEGA I TRPJETI.”
(FIL 1, 29)

MUDRA IZREKA

“JUTROM SE SJETI BOGA, U PODNE ZADOVOLJNO BLAGUJ SVOJ KRUH, UVEČER SE RAZMISLI DA ĆEŠ UMRIJETI, NOĆU SPAVAJ OD SVIH BRIGA.“
(KUĆNI ZAPIS U MUNSTERU)

PRETILOST

Grupa: Hormonski poremećaji i poremećaji metabolizma

Ostali nazivi: Gojaznost, Debljina

Kada količina kalorija unesenih u organizam prekorači količinu potrošene energije, tijelo pohranjuje višak kalorija u stanice masnog tkiva.

Najvažniji uzroci pretilosti su kulturološki utjecaji na prehrambene navike i tjelesnu aktivnost. Istraživanja pokazuju da su slatki napici i voćni sokovi glavni krivci pretilosti u mladih. Na medijske izazove (TV, reklame) posebno su podložna djeca, dok kultura i obrazovni sustav nude vrlo malo zdravih zamjena. Vrijeme odmora i rada sve se više provodi u mirovanju, jer se ljudi koristeći automobile, gledajući TV, igrajući videoigre i radeći za računalom premještaju iz jednog sjedećeg položaja u drugi.

Moždana regulacija metabolizma i ponašanja

Težinu određuju živčani putovi u mozgu i probavnom traktu. Centri za jedenje i sitost koji se nalaze u hipotalamusu i hipofizi reagiraju na signale koji ukazuju na velike zalihe masnoća i glad. Tvari od presudnog značaja u ovom procesu su glukoza (šećer), inzulin (hormon odgovoran za ulaz glukoze u stanice) i leptin (enzim koji signalizira mozgu da su zalihe masnoća velike). Leptin vrši mnoge funkcije koje su od velikog interesa u ispitivanjima gojaznosti i, vjerojatno, dijabetesa. Ovaj se hormon oslobađa iz masnih stanica; njegove koncentracije rastu što je više pohranjenih masnoća u stanicama. Povišenje razina signalizira hipotalamusu potrebu smanjenja apetita, dok sniženje koncentracija stimulira apetit. Leptin može djelovati i na otpornost organizma prema učincima inzulina, hormona bitnog za metabolizam šećera u krvi. Nedavno istraživanje na životinjama pokazalo je da leptin ne izlučuju samo masne stanice, nego i želučane stanice. Kolecistokinin, hormon tankog crijeva koji stimulira lučenje probavnih sokova, može djelovati zajedno s leptinom i stimulirati ili suprimirati apetit. Još uvijek nisu poznati mehanizmi kojima leptin sudjeluje u debljanju.

Genetski faktori

Genetski faktori utječu na metabolizam masti i reguliraju hormone koji utječu na apetit i vjerojatno imaju neku ulogu u 70% slučajeva gojaznosti. Veliki broj genetskih varijacija utječe na podložnost gojaznosti. Nasljedni faktori mogu uključivati način distribucije masnoće, brzinu metabolizma, energetske reakcije na pretjerano jedenje, omiljenu hranu itd. Oni su direktno odgovorni za neke slučajeve vrlo velike gojaznosti. Premda genetske abnormalnosti utječu na lakše ili teže mršavljenje, dominantnost gojaznosti zadnjih 20 godina u dramatičnom je porastu, dok se geni tako brzo nisu mogli promijeniti. Metabolizam čovjeka razvio se tako da može konzervirati energiju i pohraniti masnoće u periodima gladovanja. Gojaznost se najčešće javlja u ljudi normalne fiziologije koji žive u industrijaliziranim zemljama s obiljem hrane, pa nije problem potrošiti premalo energije za sagorijevanje viška kalorija. Prema jednoj teoriji šećerna bolest tipa 2 i pretilost, koja je obično popratna pojava ovog poremećaja, potječu od genetskih radnji koje su nekoć bile neophodne za opstanak. Neki stručnjaci tvrde da postoji tzv. “štedljiv” gen koji regulira protok hormona radi prilagodbe sezonskim promjenama. Kod nekih nomadskih naroda hormoni se oslobađaju tijekom sezona u kojima su količine hrane bile oduvijek male, što je rezultiralo otpornošću na inzulin i učinkovito pohranjivanje masti. Ovaj je proces obratan u sezonama kada je hrane u izobilju.

Kako je hrana s visokim sadržajem ugljikohidrata i masti suvremenom industrijalizacijom postala raspoloživa tijekom cijele godine, ovaj gen više ne služi svojoj svrsi nego postaje štetan jer se masti prvobitno pohranjivane za periode gladovanja, ne troše. Ova teorija mogla bi objasniti veliku učestalost šećerne bolesti tipa 2, gojaznost među domorodačkim američkim plemenima s nomadskom povijesti, kao i zapadnjačke prehrambene navike. Tradicionalna hrana s niskim sadržajem masnoća i visokim sadržajem vlakana (kukuruz, grah i žir) kojom se nomadski narod hranio vjerojatno je štitila ovu genetski osjetljivu populaciju od čestih slučajeva gojaznosti i dijabetesa tipa 2, što danas više nije slučaj. Neke genetske mutacije koje su se donedavno dovodile u vezu sa specifičnim slučajevima gojaznosti uključuju onu koja vjerojatno povećava broj i veličinu masnih stanica i povezuje se s masivnom gojaznosti. Drugi gen se zove receptor melanokortina 4 i ima glavnu ulogu u prekidanju potrebe za jedenjem, a kojega u nekim obiteljima sa slučajevima gojaznosti nema.

Ostali uzroci pretilosti

Prekomjernoj težini doprinosi čitav niz zdravstvenih stanja, premda su ona rijetko njezin primarni uzrok. Pacijenti s nedovoljno aktivnom štitnom žlijezdom ne dobivaju previše na težini, a i to je uglavnom akumulirana tjelesna tekućina. Cushingova bolest je rijetka, a uzrokovana je visokim razinama steroidnih hormona koji dovode do gojaznosti, mjesečastog oblika lica i gubitka mišićnog tkiva. Pretilost se povezuje i s policističnim ovarijskim sindromom.

Pretilost u odraslih

Svatko tko se malo kreće i ima loše prehrambene navike pripada rizičnoj skupini. Nedovoljno kretanje i gojaznost čine začarani krug. Premalo kretanja doprinosi dobitku na težini, a gojaznost otežava kretanje. Svjetska zdravstvena organizacija tretira gojaznost kao globalnu epidemiju i zdravstveni problem, jer sve više zemalja prihvaća zapadnjačke navike. Važno je napomenuti da unatoč činjenici da je gojaznost (BMI preko 30) nesumnjivo opasna, još uvijek nije izvjesno je li samo višak kilograma (BMI 25-28) vrlo opasan za one koji su inače zdravi i nisu rizična skupina za razvoj dijabetesa, srčanog oboljenja ili karcinoma. Kod muškaraca BMI ima tendenciju povećanja sve do 50. godine života, nakon čega opada. U žena se težina povećava sve do dobi od 70 godina, a zatim se ujednačuje. Dobivanje na težini neminovno je sa starenjem, a postupno dobivanje oko 5 kilograma na normalnu težinu nije štetno. Ovo stanje pogoršava činjenica da se mišićna i koštana masa starenjem smanjuju, čime je stvarno povećanje mase sala oko 0,75 kg.

Pretilost u djece

Masne se stanice množe tijekom dva perioda rasta i razvoja: rane mladosti i adolescencije. Prekomjerno jedenje u tim razdobljima povećava njihov broj, koji je i genetski određen. Neki su već rođeni s viškom tih stanica. Svakako da izvjesnu ulogu igra i utjecaj roditelja: ako je roditelj trogodišnjeg djeteta gojazan, i dijete (premda mršavo) ima 30%-tnu šansu postati jednog dana istim. Nakon adolescencije povećava se masa masnih stanica, a ne njihov broj pa stoga gubitak težine u odrasloj dobi smanjuje veličinu masnih stanica, a ne njihov broj, tako da je mršavljenje puno teže odraslima koji su u djetinjstvu, kada su se stanice množile, bili debeli.

Rizične skupine

Bivši pušač. Trend povećanja težine slijedio je trend prestanka pušenja. Nikotin ubrzava metabolizam, dok prestanak pušenja, čak i uz istu količinu pojedene hrane, može dovesti do dobitka na težini koji može biti znakovit. Važna je činjenica da kontrola težine nije valjano opravdanje za pušenje. Proteklih stoljeća cigarete se nisu pušile, a ni gojaznost nije bila česta pojava.

Smjenski radnici Radnici u kasnim smjenama (između 16 h i 8 h) jedu više i imaju duže odmore sa spavanjem od radnika u dnevnim smjenama i podložniji su debljanju.

Dijagnosticiranje gojaznosti

Gojaznost se dijagnosticira mjerenjem masnog tkiva a ne samo tjelesne težine Osoba može u odnosu na normalne standarde biti izvan težinskih granica, ali ako je vrlo mišićava s malo tjelesnoga sala, nije gojazna. Drugi mogu biti normalne ili premale tjelesne težine, a da ipak imaju previše sala. Tri su osnovne mjere za dijagnosticiranje gojaznosti: indeks tjelesne mase (BMI od engl. Body Mass Index) kao mjera tjelesne masnoće, obujam struka i rizične faktore oboljenja i stanja vezanih uz gojaznost.

BMI

Najbolja mjera tjelesne mase je mjera koja se zove indeks tjelesne mase (BMI). BMI je omjer tjelesne težine u kilogramima i visine u metrima na kvadrat. Rezultat se nanosi na skalu koja pokazuje razine tjelesne mase. Prekomjerna težina se definira ako je BMI 25-29,9 a gojaznost kada je BMI 30 ili više. Ove su smjernice vrlo važne za pacijente s povećanim rizikom od šećerne bolesti, srčane bolesti ili nekih vrsta karcinoma. Stručnjaci se ne mogu složiti u utvrđivanju “opasne” težine u raznim životnim fazama ili za zdrave ljude bez takvih rizičnih faktora. Obim abdominalnog sala vrlo je važan za procjenu rizika obolijevanja. Salo na abdomenu i kukovima moglo bi biti dodatni pokazatelj rizika. Raspored sala procjenjuje se podjelom mjere struka s mjerom kukova. Na primjer, žena s promjerom struka 75 cm i kukova 100 cm ima odnos od 0,75; kod struka od 16,5 i kukova od 15,6 odnos će biti 1,05. Što je niži odnos, to je bolje. Rizik srčanog oboljenja naglo se povećava u žena s odnosom iznad 0,8 i muškaraca s odnosom iznad 1,0. Antropometrija je mjerenje debljine kožnog nabora na raznim područjima tijela, posebno tricepsa, lopatica i kukova. Ova je mjera korisna za utvrđivanje je li težina uzrokovana povećanjem mase mišića ili sala.

Opće smjernice za reduciranje prekomjerne težine

S obzirom na visok postotak neuspješnosti programa za mršavljenje i sve brojnije dokaze da se gojazni bore protiv biološkog mehanizma koji radi protiv svjesnih napora kontrole tjelesne težine, mnogi rade na promjeni socijalnih uvjeta, tvrdeći da je prekomjerna težina prirodno stanje. Sadašnji kulturološki trend koji zastupa ekstremnu mršavost u žena uzrokovao je iskrivljene nazore o izgledu ljudskoga tijela i stvorio ideal koji nitko ne može ili ne bi trebao slijediti. Gojaznost je drugo “ja” anoreksije i već je epidemijska pojava s obzirom na prekomjernu raspoloživost hrane i male metaboličke prohtjeve naše slabo pokretne civilizacije. Ekstremna težina – prevelika ili premala – nije zdrava, niti je ona normalno stanje. Kretanje, metode rješavanja problema i podrška okoline predstavljaju važne preduvjete za uspješnost programa mršavljenja. Mršavljenje ne bi smjelo biti jedinim ili prvenstvenim ciljem u brizi o zdravlju. Neki stručnjaci vjeruju da nije težina ta koja uzrokuje oboljenja povezana s gojaznošću, nego nezdrava hrana i nedovoljno kretanje. Ukazuju na jednu studiju u kojoj su gojazni ispitanici počeli redovito vježbati i uzimati dosta voća, povrća, integralne žitarice i malo masnoće. Nakon samo tri tjedna indikatori srčanog oboljenja (kolesterol i trigliceridi, krvni tlak i inzulin) su se poboljšali, premda je prosječni gubitak na težini bio ispod pet posto. Druga istraživanja također su utvrdila poboljšanje zdravstvenog stanja, uz težinsko smanjenje od samo pet do deset posto.

Ishrana i životni stil u kontroli težine

Premda su mnoga istraživanja bila dugoročno uspješna za osobe koje su skidale višak tjelesne mase, važno je napomenuti da je većina njih provedena na vrlo gojaznim ispitanicima koji su primjenjivali vrlo stroge programe mršavljenja. Treba znati da su bezuspješne dijete vrlo česta pojava. Želudac koji je proširen velikim obrocima nastavlja signalizirati potrebu za velikim količinama hrane, sve dok se vremenom s manjim obrocima njegova veličina ne smanji. Čak i u slučaju opetovanog neuspjeha dijete, nema razloga za predaju.

Hrana s niskim sadržajem masnoća i šećera te visokim sadržajem vlakana

Neka su ispitivanja pokazala da zamjena hrane bogate masnoćama i šećerima hranom bogatom složenim ugljikohidratima i niskim sadržajem masnoća (voće, povrće, žitarice) može biti učinkovitija od brojanja unesenih kalorija, posebno kada se radi o održanju mršavljenja. Brojanje grama masnoća može biti korisnije od vođenja evidencije dnevno konzumirane hrane. Jedan gram masnoće sadrži 9 kilokalorija, dok jedan gram ugljikohidrata ili proteina ima samo 4 kilokalorije. Masnoća iz hrane se brže od ugljikohidrata i proteina transformira u tjelesnu masnoću. U jednogodišnjem ispitivanju ispitanici koji su konzumirali hranu s niskim sadržajem masnoća izgubili su tri puta više kila od onih na standardnoj ishrani s manje kalorija. Međutim mnogi koji smanje unos masnoća ne konzumiraju dovoljno osnovnih hranjivih sastojaka, uključujući vitamine A i E, folnu kiselinu, kalcij, željezo i cink, a često povećavaju količinu ugljikohidrata. Hrana s niskim sadržajem masnoća ne smije biti isprika za prekomjerno uzimanje ugljikohidrata, posebice škrobne hrane i šećera. Visokokalorična ishrana iz bilo kojeg izvora deblja. Ljudi koji uzimaju hranu s niskim sadržajem masnoća trebaju imati raznovrsnu ishranu i, prema potrebi, vitamine. Samo uzimanjem mlijeka s niskim sadržajem masnoća ili obranog mlijeka može se postići preporučeno smanjenje unesenih kalorija iz masnoća od 30% ili manje i pomoći organizmu dobiti kalcij. Izvjesna količina masnoća u hrani je neophodna. Trebalo bi je uzeti u obliku ulja nekih biljaka i ribe. Zasićene masnoće životinjskog porijekla treba izbjegavati.

Supstituti masnoća

Supstituti masnoća koji se dodaju komercijalnoj hrani ili se koriste za pečenje, imaju neke poželjne kvalitete masnoća, ali ne sadrže previše kalorija. Neke zamjenske tvari, kao npr. celuloza u gelu (dobija se od morskih trava) i guar-guma, desetljećima se koriste u mnogim komercijalnim jelima i smatraju se neškodljivima. Nedavno sintetizirana masnoća, olestra, oslobađa se iz organizma bez ostavljanja u njemu ikakvih kalorija. (Važno je znati da hrana koja sadržava ovu tvar ipak ima određenu kalorijsku vrijednost u odnosu na ugljikohidrate i proteine). Postoje izviješća o grčevima i blagom proljevu nakon konzumiranja hrane koja je sadržavala olestru. Olestra iscrpljuje iz organizma vitamine A, K, D i E kao i hranjive tvari neophodne za imunitet, a koje se nalaze u tamnom voću i povrću.

Vlakna

Sva zdrava hrana treba imati visoki sadržaj vlakana, koja su važni čimbenik u mršavljenju. Ona interferiraju s apsorpcijom masnoća i proteina i, zajedno s hranjivim sastojcima hrane s visokim sadržajem vlakana, mogu smanjiti opasnost od srčanih oboljenja, šećerne bolesti, probavnih smetnji i nekih tipova karcinoma. Vlakna se nalaze samo u biljkama. Za gubitak težine najučinkovitija su netopiva vlakna iz pšeničnih posija, žita, sjemenki i kori voća i povrća. Topiva vlakna iz sušenog graha, zobenih posija, ječma, jabuka, citrusnog voća i krumpira, od velike su važnosti u svakodnevnoj prehrani. Pektin, vlakno iz jabuka, citrusnog voća te ostalog voća i povrća, povećava i produžuje osjećaj sitosti kod ljudi normalne tjelesne težine.

Supstituti šećera

Umjetna sladila su saharin, aspartam i acesulfam. Prva istraživanja pokazala su da velike količine saharina uzrokuju karcinom u štakora, što se ne odnosi na ljude. Aspartam je došao pod strogu kontrolu s obzirom na rijetka izviješća o neurološkim poremećajima koje izaziva, a to su glavobolja i vrtoglavica. Neosnovana je zabrinutost u svezi povezanosti velike primjene aspartama s porastom broja oboljelih od karcinoma mozga.

Niskokalorične dijete

Smanjen unos kalorija osnovni je preduvjet za liječenje gojaznosti. Prvi korak u održanju normalne težine je izračunavanje količine potrebnih kilokalorija po danu, idealne tjelesne težine, ali i varira s obzirom na spol, dob i tjelesnu aktivnost. (Na primjer, pedesetogodišnja umjereno aktivna žena za održanje težine od 67,5 kg dnevno treba samo 1650 kilokalorija, dok dvadesetpetogodišnja atletičarka treba oko 2000 kilokalorija.) Ekstremne dijete od ispod 1100 kilokalorija predstavljaju zdravstveni rizik, a često ih slijede pijanke i prežderavanje, te povratak na gojaznost. Takva ishrana najčešće ne sadrži dovoljno vitamina i minerala, pa ih se mora nadoknađivati. Drastične dijete izazivaju neugodne popratne pojave (uključujući slabost, nepodnošenje hladnoće, gubitak kose, stvaranje žučnog kamenca i neredovite menstruacije) i mogu biti opasne. U početku se uglavnom gube tekućine i minerali, kasnije masnoće, ali i mišići, što može sačinjavati preko 30% ukupno izgubljene mase. Striktne dijete koje traju duže od 16 tjedana ili one prebrze koje traju duže od dva-tri dana vrlo su opasne. Postoje rijetka izviješća o smrtnosti uzrokovanoj srčanom aritmijom kada tekući sadržaji dijete nisu sadržavali dovoljne količine hranjivih tvari. Važno je napomenuti da dijete koje sadrže povećane količine tekućina i dosta smanjene količine proteina ili natrija, mogu dovesti do hiponatremije, a ova slabost, konfuziju, vrtoglavicu i u ekstremnim slučajevima komu.

Visokoproteinske dijete

Ponovo su popularne dijete bogate proteinima, a siromašne ugljikohidratima. Premda visokoproteinska ishrana rezultira brzim gubitkom težine učinci na zdravlje nisu povoljni. Jedan nusproizvod ovakve ishrane je oslobađanje tvari pod zajedničkim imenom ketoni, koji uzrokuju mučninu, vrtoglavicu i zadah. Međutim nedavna studija pokazala je da tzv. ketonska dijeta, vrlo bogata proteinima, a vrlo siromašna masnoćama i ugljikohidratima, može biti neškodljiv i učinkovit način gubitka prekomjerne težine za opasno gojazne adolescente pod stručnim vodstvom.

Tjelesna aktivnost

Važno je napomenuti da opasnosti od gojaznosti nisu samo u višku kilograma; one proistječu iz prevelike količine sala. Tjelesna aktivnost kojom se masnoća zamjenjuje mišićima, najvažniji je čimbenik svakog programa smanjenja tjelesne težine, ali kao i dijeta, jednako teška za održavanje. Budući da je gojaznost tako često povezana sa srčanim i ostalim oboljenjima, prije primjene dijete program tjelesnih aktivnosti treba izraditi u dogovoru s liječnikom. Većina stručnjaka preporuča svakodnevno 45 do 60 minuta vježbe, uglavnom aerobika, hodanja u prirodi, brzog hodanja ili temperamentnog plesa. Ergometrijom sagorijeva veći dio suvišnih kalorija. Treniranje otpornosti ili snage 2-3 puta tjedno treba biti sastavni dio režima, čime se masno tkivo izvrsno zamjenjuje mišićima. Sve ove vježbe ne treba provoditi odjednom, nego ih rasporediti tijekom dana. Nova studija pokazala je da održavanje tjelesne aktivnosti uz ukupni gubitak suviška kilograma i česte tjelovježbe od po barem 10 minuta, može biti najučinkovitiji program eliminiranja gojaznosti. Potrebno je naglasiti da je korisna svaka redovita tjelesna aktivnost. Čak i umjerena redovita tjelovježba poboljšava osjetljivost na inzulin (koji, za uzvrat, pomaže u sprečavanju srčanih oboljenja i dijabetesa). Premda žestoke tjelesne aktivnosti ne pomažu trenutačnom sagorijevanju viška kalorija, metabolizam nakon tjelovježbe ostaje povišen, a što su aktivnosti teže to metabolizam prije povrata na svoju razinu u stanju mirovanja duže nastavlja sagorijevati kalorije. Stanje povišenog metabolizma može potrajati samo nekoliko minuta nakon zadnje aktivnosti do čak nekoliko sati nakon produžene ili naporne tjelesne aktivnosti. Premda gubitak kalorija izgubljenih u periodu nakon aktivnosti nije velik, tijekom vremena one mogu imati veliki značaj u održanju zdrave težine.

Tjelesna aktivnost također poboljšava psihološko stanje te zamjenjuje navike nekretanja koje obično dovode do prevelikog konzumiranja “grickalica”. Ona je i blagi prigušivač apetita. Važno je shvatiti da se mršavljenjem olakšava početna razina fizičkih aktivnosti koje sagorijevaju manje kalorija po prehodanom ili pretrčanom kilometru. Brzina mršavljenja se usporava, ponekad obeshrabrujućim tempom, tako da nakon početno dramatičnog, treba dijetu kombinirati s vježbama. Ljudi trebaju biti svjesni ove činjenice i pridržavati se svakodnevne tjelovježbe. Starenjem njenu količinu treba povećati kako bi se održala stalna tjelesna težina.

Kognitivno-bihevioralna terapija

Cilj ove terapije je promjena dnevnih navika jedenja, što je korisno u prevenciji recidiva nakon početnog mršavljenja. Pacijent u početku vodi dnevnik o svim aktivnostima koje se odnose na ishranu, uključujući doba dana, dužinu trajanja obroka, emotivna stanja, društvo i, naravno, vrstu i količinu pojedene hrane. Terapeut i bolesnik zajedno pregledavaju ovaj dnevnik kako bi utvrdili realne ciljeve i uzorke koje pacijent može promijeniti. Na primjer, ako je normalno jesti gledajući TV program, tada se pacijentu može savjetovati da jede u drugoj prostoriji. Dobre navike jedenja podstiču se nagradom – drugim zadovoljstvima koja nadomješćuju konzumiranje prekomjernog broja kalorija i navike nekretanja. Biheviorističko liječenje dokazalo se korisnim posebno kod onih s prejakom reakcijom na okus, miris i pojavu hrane.

Lijekovi i postupci liječenja prekomjerne težine

Lijekovi koji se koriste za smanjenje tjelesne težine zovu se anoreksici. Učinak većine nestaje tijekom vremena, što zahtijeva povećanje doze, a ovo ovisnost i opasnosti. Niti jedan od njih ne uklanja osnovne probleme koji vjerojatno uzrokuju gojaznost. Osim ako nisu propisani od strane liječnika, za skidanje suviška kilograma treba koristiti druge metode koje ne uključuju lijekove. Osim u samo vrlo rijetkim slučajevima, trudnice i dojilje ne smiju nipošto uzimati bilo kakve ljekovite preparate, uključujući biljne i one koji se izdaju bez recepta.

Biljni preparati i preparati koji se izdaju bez liječničkog recepta

Svaki preparat namijenjen skidanju suviška kilograma, uključujući tablete za mršavljenje koji se izdaju bez recepta, biljne tablete i preparati, treba uzimati s oprezom. Mnogi dijetni biljni čajevi sadrže laksative koji mogu izazvati gastrointestinalne smetnje, a njihova prekomjerna uporaba kroničnu bol, zatvor i ovisnost. U rijetkim slučajevima dolazi do dehidracije i smrti. Supstance sadržane u čajevima su sena, aloa, cascara sagrada, korijen rabarbare, cascara i ricinusovo ulje. I neki nadomjesci vlakana koji sadrže gumu guare izazivaju opstrukciju gastrointestinalnog trakta.

Terapija lijekovima

Anoreksanti koji oslobađaju serotonin Djelovanje nekih tableta postiže se povećanjem razina serotonina, moždane tvari koja sprečava depresiju i smanjuje potrebu za kalorijama. Nažalost, najkorišteniji od ovih preparata izazivaju vrlo teške nuspojave, uključujući abnormalnosti srčanih zalistaka i, rijetko, potencijalno smrtonosno stanje tzv. pulmonarnu hipertenziju.

Sibutramin Sibutramin održava ravnotežu serotonina i norepinefrina, drugog neurotransmitera, te pojačava metabolizam. Ispitivanja su pokazala da znakovito smanjuju tjelesnu težinu i čimbenike koji uzrokuju dijabetes. Sibutramin davan gojaznim pacijentima tijekom šest mjeseci skinuo je u prosjeku 11% težine. Sibutramin izaziva osjećaj sitosti i povisuje razine energije. Nuspojave su suhoća usta i nesanica.

Orlistat Orlistat usporava proizvodnju lipaze, želučanog enzima koji razgrađuje masnoće. Ne povisuje serotonin, ali pospješuje njegov učinak i djeluje kao stimulans. Nedavno ispitivanje pokazalo je da krajem prve godine primjene, prosječan gubitak na težini iznosi 10%. Osim toga, u drugoj godini uzimanja orlistata pacijenti su dobili natrag pola težine od one pacijenata koji su se prebacili na placebo-pilule. Preparat može uzrokovati gastrointestinalne probleme i poremetiti apsorpciju vitamina A, D i E. Nisu potvrđene bojazni da povećava rizik karcinoma dojke.

Amfetamini Za skidanje suvišnih kilograma nekada su se najviše koristili amfetamini, što danas više nije slučaj. Oni poboljšavaju raspoloženje i u kratkom roku omogućavaju umjereno mršavljenje. Međutim predstavljaju ozbiljnu opasnost radi stvaranja navike, uzbuđenja i nesanice.

Kirurško liječenje

Liposukcijom se odstranjuju masne stanice s određenih područja, npr. bedara, stražnjice ili koljena, dok se suvišni kilogrami nakon operacije više slažu na drugim lokacijama. Liposukcijom se masno tkivo usisava posebnim aparatom. Bol nakon operacije može biti jaka, a koža se često ne kontrahira, što joj daje mlohav izgled.

Operativno odstranjenje masnog tkiva pogodno je u slučajevima opasne pretilosti. Stručnjaci ga savjetuju samo onima koji imaju BMI iznad 40 i postotak idealne težine veći od 180%, te u slučaju neuspjeha ostalih metoda. U većine pretilih gubitak na težini godinu dana nakon operacije iznosi 50% uz poboljšanje stanja pri svim ostalim popratnim oboljenjima (dijabetes, povišen krvni tlak, apneja u tijeku spavanja, bol u zglobovima i inkontinencija). Povraćanje je najčešća nuspojava. Nakon operacije pacijenti trebaju usvojiti zdrav način života, a dosljednost treba očuvati cijeli život.

Koliko su opasne gojaznost i prekomjerna težina?

Općenito gledano, ispitivanja su pokazala da najmanji rizik od srčanog oboljenja, dijabetesa i nekih tipova karcinoma postoji u ljudi s indeksom tjelesne mase (BMI) od 21-25. Rizik se neznatno povećava kod vrijednosti 25-27, znakovito kod 27-30, a dramatično preko 30. Svatko iz rizične skupine trebao bi voditi brigu o skidanju suviška kilograma. Nije štetna sama prekomjerna težina, nego nezdrava ishrana i slaba pokretnost. Dob može pomoći u definiranju rizika od gojaznosti. Prekomjerno salo kod starijih ljudi može biti hranidbena rezerva i zaštita kostiju u slučaju pada. Gojazna djeca se često doživotno bore sa svojom prekomjernom težinom i vrlo su rizična skupina za obolijevanje od povišenog krvnog tlaka, arterijskih i srčanih oboljenja i oštećenja jetre kad odrastu. Roditeljima treba savjetovati primjenu programa kontrole tjelesne težine kod njihove djece u vidu zdrave ishrane i kretanja.

Bolesti srca, krvnih žila i šećerna bolest Pretilost je rizični faktor za bolesti srca, povišen krvni tlak, šećernu bolest i moždani udar. Težina koncentrirana na područje abdomena i gornjim dijelovima tijela predstavlja veći zdravstveni rizik od masnog tkiva nagomilanog na bedrima i slabinama.

Povišen krvni tlak Pretilost je glavni rizični faktor hipertenzije. Što je gore, pretili s visokim krvnim tlakom nalaze se u povećanom riziku od proširenja lijeve srčane klijetke, a to je glavni rizični faktor za srčani udar. Gojaznost može tijekom vremena uzrokovati povišenje krvnog tlaka, mijenjajući fizička svojstva i funkciju bubrega i dovodeći do zadržavanja natrija i vode. Krvni tlak se povećava pokušajima organizma da uspostavi protok tekućina. Čak i umjereno mršavljenje koristi smanjenju krvnog tlaka i rizika od srčanog udara.

Razine kolesterola Učinak pretilosti na razine kolesterola je složen. Ukupni kolesterol i trigliceridi obično su visoki, dok je HDL (“dobar” kolesterol) nizak.

Otpornost na inzulin i šećerna bolest tipa 2 Pretilost je usko povezana sa šećernom bolešću tipa 2. Skoro 90% šećerne bolesti tipa 2 javlja pretilost i slabu pokretnost za dramatičan porast šećerne bolesti tipa 2 do kojeg je došlo zadnjih nekoliko godina. Oboljeli od ovog tipa šećerne bolesti obično imaju normalnu ili povećanu razinu inzulina, hormona odlučujućeg za metabolizam šećera. Međutim oni ne mogu koristiti inzulin, pa se nalaze u tzv. stanju otpornosti na inzulin, za koje danas mnogi stručnjaci smatraju da je neovisan faktor za srčano oboljenje.

Karcinom Prekomjerna težina može biti veliki faktor rizika za pojavu karcinoma jednjaka, posebno kod mladih nepušača. Gojazne žene u odnosu na mršave 2-3 puta su u većem riziku obolijevanja od karcinoma maternice i žučnog mjehura (masno tkivo luči dodatne količine estrogena, hormona koji se smatra jednim od uzroka tih karcinoma). Gojazni muškarci vjerojatnije će prije oboljeti od karcinoma debelog crijeva i prostate.

Mišići i kosti Gojaznost je za kosti i mišiće stresna, a deblji ljudi su podložniji dobivanju hernije, bolima u predjelu križa i pogoršanju artritisa.

Žučni kamenci Učestalost žučnih kamenaca veća je kod gojaznih žena, nego muškaraca. Rizik stvaranja kamenca posebno je velik kod prebrzog mršavljenja.

Reprodukcijski i hormonalni problemi Žene koje nakon 18. godine dobiju na težini u većoj su opasnosti od dobivanja tumora maternice. Abnormalne količine tjelesne masnoće, 10-15% previsoke ili preniske, mogu doprinijeti neplodnosti u žena. Kod muškaraca gojaznost može pogodovati smanjenju razina testosterona. Višestruki su opasni učinci pretilosti u trudnoći: povišen krvni tlak, šećerna bolest u trudnoći, infekcije urinarnog trakta, tromboza, produženi porođaj, veća stopa smrtnosti ploda u kasnijim stadijima trudnoće i carski rez. Novorođenčad gojaznih majki također je u većoj opasnosti od defekta u razvoju koji zahvaća mozak ili kralježnicu. Nadomjesci folne kiseline, obično učinkoviti u sprečavanju ovih stanja, ne moraju biti tako učinkoviti u žena prekomjerne tjelesne težine.

Hipoksija Gojazni ljudi su u opasnosti od hipoksije, stanja u kome nema dovoljno kisika za zadovoljenje tjelesnih potreba. Gojazni trebaju ulagati veći napor za disanje, mišići su im preslabi, a plućni kapacitet sve slabiji. Pickwickov sindrom, nazvan prema gojaznom liku iz Dickensove novele, se javlja u teškoj gojaznosti, kada manjak kisika uzrokuje duboku i kroničnu nesanicu i konačno prestanak srčane funkcije.

Apneja i poremećaji spavanja Gojazni ljudi i oni koji imaju običaj pridrijemati, brže tonu u san i spavaju duže tijekom dana. Međutim noću im treba više vremena da zaspu, a spavaju manje od ljudi normalne tjelesne težine. Gojaznost je posebno povezana s apnejom, do koje dolazi kada se gornje nepce u stanju spavanja opušta i spušta, blokirajući privremeno prolaz zraku. Neki ljudi nisu svjesni ovog stanja nego samo blijedih simptoma, kao što su jutarnja glavobolja, umor i nervoza. Apneja u snu je radi pospanosti tijekom dana povezana s većim rizikom od srčanih aritmija, moždanog udara, zatajenja lijevog srca, te s prometnim i ostalim nezgodama.