u Zagrebu, preminuo
Antun Cvek
svećenik Družbe Isusove,
veliki dobrotvor i prijatelj – starih, bolesnih i nemoćnih, “dobri duh Zagreba”
Antun Cvek rođen je u Bizeku, 10. veljače 1934. godine, gdje je završio prva četiri, dok druga četiri razreda osnovne škole završio u zagrebačkom Vrapču. Potom je upisao Školu učenika u privredi, gdje je izučio zanat za autolimara. Naknadno uz rad u ZET-u završio je i srednju ekonomsku školu.
U novicijat Družbe Isusove otišao je 1967. koji je trajao dvije godine. Nakon novicijata studirao je filozofiju i teologiju, a 1974. godine zaredio se za svećenika.
S dvojicom subraće, skolastika, 1968. osnovao je grupu za posjete starih, bolesnih te napuštenih osoba i tim se apostolatom bavio do kraja života.
U župi Presvetog Srca Isusova, pri Bazilici u Palmotićevoj ulici u Zagrebu osnovao je tzv. „Prvu karitativnu grupu“ za posjete potrebitima 1969 godine. U isto vrijeme utemeljio je i „Zajednicu kršćanske ljubavi“ kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu. Iz tog apostolata 1990. rađa se i Katolička udruga „Kap dobrote“ za pomoć najpotrebnijima koju je osnovao zajedno sa svojim suradnicima.
Sudjelovao je i u utemeljenju Zaklade „Biskup Josip Lang“ 2002. čiji je suosnivač i u čijem je radu sudjelovao pomažući osobama na kraju svoga životnog puta u Domu-Biskup Josip Lang u Maloj Gorici blizu Petrinje.
Svaki dan, već niz godina, korak po korak, noge patera Cveka vodile ga u posjetu onima koji su ostali sami, zaboravljeni i ostavljeni od svih… Bez obzira na vremenske uvijete, neovisno je li ponedjeljak, srijeda ili nedjelja, p. Cvek odlazio je najpotrebnijima koji su su ga željno iščekivali.
„Čovjeku je najpotrebniji čovjek! Najvažnije čovjek nosi u sebi. Ne može netko drugima dati ako ni sam nema, mora sam imati u sebi osjećaj ljubavi, dobrote prema potrebitima“, misao je koja p. Cveka vodila u njegovom radu.
Izdao je četiri knjige: „Socijalni križni put“, „Iz dnevnika otpisanih“, „Živim, a ne postojim“ i „Sjeti me se“.
Dobio je i brojne nagrade te priznanja od kojih treba izdvojiti: „Red Danice Hrvatske“ nagrada predsjednika RH Stjepana Mesića, „Ponos Hrvatske“, godišnja nagrada Udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja, „Životno djelo“, nagrada za humanitarni rad na državnoj razini, “Milosrdni Samaritanac”, godišnja nagrada Crvenog križa, “Čini dobro – osjećaj se dobro”, godišnja nagrada Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine zagrebačkog Medicinskog fakulteta i Nominacija za osobu godine.
p. Mijo Nikić o p. Antunu Cveku
“U ime Zaklade biskupa Josip Langa, čiji je duhovni i idejni začetnik i utemeljitelj bio p. Antun Cvek 2002. godine, upućujem riječi i osjećaje velike zahvalnosti za sve ono dobro, humano i plemenito što je p. Cvek u svome životu učinio. On je bio pravi isusovac koji je ostvario ideal isusovačke duhovnosti: bio je i ostao je kontemplativan u akciji. Duboko je vjerovao da njegova snaga da čini dobro i pomaže ljudima u nevolji, dolazi od Boga. Zato je on bio prije svega čovjek molitve. Svaki dan je ustajao vrlo rano i obavio svoju meditaciju i božanski časoslov, a vrlo često je molio i križni put. Sveta Misa je njemu bila glavni izvor duhovne snage kojom je činio ljudima dobro i tako izgrađivao bolji svijet. Bio je svjestan da ne može svima pomoći, ali je uvijek tvrdio da učinimo ono malo dobra što možemo učiniti i već tako ćemo unijeti više sunca i topline u svijet napuštenih i zaboravljenih osoba koje su mu bile posebno na srcu. Jedna od njegovih knjiga koju je napisao zajedno s Andrejom Čakić, glasi: „Ne zaboravi me“. Siromasi i bolesnici koje je on posjećivao i kojima je pomagao, barem na kratko su doživljavali da nisu zaboravljeni i napušteni.
Pater Cvek je duboko vjerovao da sve ono što čini siromasima i nevoljnicima, čini samome Isusu i u tome je bio neumoran. S pravom ga nazivamo „Dobri duh Zagreba“. Njegova briga za siromahe i bolesnike dolazila je iz njegove vjere koja je bila ljubavlju djelotvorna. Poznata je njegova mudra izreka da je vjera bez djela, kao zdjela bez jela. A on nije siromasima želio davati prazne zdjele, nego istinska jela i to za dušu i tijelo. Često je posjećivao bolesnike u staračkim domovima, bolnicama i vlastitim domovima i donosio im najprije Božji mir kroz sakrament ispovijedi i bolesničkog pomazanja, a onda i euharistiju kao hranu za njihove duše. Nakon duhovne okrepe pater Cvek je znao s velikom empatijom razgovarati s ljudima tako da je druženje s njime i slušanje njegovih riječi imalo terapijske učinke na sve koje je on posjećivao. Nerijetko je tom prilikom popravljao potrebitim vrata, prozore i razne kućanske aparate. Njegova je ljubav zaista bila domišljata, strpljiva, velikodušna i učinkovita.
S paterom Cvekom se skoro svakodnevno družim već 20 godina i mogu posvjedočiti da se radi o Božjem pravedniku, usudio bih se reći i svecu naših dana, modernom apostolu koji je shvatio bit Evanđelja i svakodnevno ga provodio u životu. Boga je ljubio iznad svega, a svoje bližnje, napose siromahe i bolesnike, volio je kao samoga sebe. Neka mu dobri Otac Nebeski udijeli zasluženu nagradu na nebesima. Svoj ožalošćenoj rodbini, subraći i prijateljima p. Cveka upućujem iskrenu sućut. Žao mi je što ne mogu biti nazočan na njegovu sprovodu, ali svejedno osjećam njegovu blizinu i u dalekom svijetu.”
New York, 29. svibnja 2019.
P. Mijo Nikić
kućni redovnički poglavar patera Cveka
i predsjednik Zaklade „Biskup Josip Lang“,
čiji je upravitelj bio p. Antun Cvek.
