3. dan – 10.06.2010. (četvrtak) : «EUHARISTIJA»
Draga braćo i sestre u Kristu!
Na Veliki četvrtak Isus je ustanovio presvetu Euharistiju. Tim činom Isus je dao jamstvo da će se njegove riječi: «Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta», uistinu i ostvariti. Sv. Pavao u poslanici Korinćanima kaže: «Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete, dok on ne dođe».
Euharistija je najvažniji način Isusove nazočnosti među nama. Euharistija je vidljiva, opipljiva i Crkvi najdraža uspomena na Isusa Krista. Euharistija je nešto daleko više od same uspomene. Ona je stvarnost. To znači da je u njoj živi Uskrsli Krist. Na čudesan, ali stvaran način prisutan je pod prilikama kruha i vina. Za to je potrebna velika vjera. U jednom himnu govorimo: «Vid i opip, okus, varaju se tu, al za čvrstu vjeru, dosta je što ču». U riječima ustanove Euharistije Isus jasno kaže: «Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje». Isto tako i za kalež trsova roda, Isus jasno kaže: «Uzmite i pijte ovo je krv moja, krv Novoga i vječnoga saveza koja se prolijeva za vas i sve ljude na otpuštenje grijeha».
Euharistija čini ili stvara Crkvu. Ona je njezin izvor i njezina snaga. U svakoj svetoj Misi ponavlja se misterij Posljednje večere Velikog četvrtka. Još prije same ustanove Euharistije Isus je najavljivao ovu veliku tajnu naše vjere: «Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke», Istu tu misao Isus je rekao i u drugoj formi: «Tko ne bude jeo od ovoga kruha, nema života u sebi». Prema tome, Isus jasno daje do znanja da se na ovome svijetu čovjek najbolje i najsigurnije sprema za život vječni kad se hrani presvetom Euharistijom. Tko jede od ovoga kruha živjet će uvijek.
U počecima kršćanstva Euharistija je nazivana «lomljenje kruha». Po tome lomljenju euharistijskoga kruha Krist uprisutnjuje svoje otajstvo smrti i uskrsnuća. U Euharistiji mi Isusa primamo kao onoga koji je «kruh živi koji je s neba sišao».
Prvo Isusovo utjelovljenje dogodilo se u Djevici Mariji koja je vjerom prihvatila Božju volju i snagom Duha Svetoga začela Sina Božjega. Svaki puta kad primimo Isusa u svetoj pričesti, njegovo se utjelovljenje na sakramentalni način nastavlja u nama. Svaki vjernik koji se pričesti tijelom Kristovim u sebi nosi Krista.
Isusa treba primiti čistog srca i velikom vjerom. «To je hrana za odabrane, ne daje se svijetu zlom», čitamo u jednom euharistijskom himnu. Isusova nazočnost preko primljene posvećene hostije donosi duši mir, radost, utjehu i zdravlje. Svaki puta prije svete pričesti svećenik izgovori ovu molitvu: «Gospodine Isuse Kriste, neka mi blagovanje tvoga tijela i krvi ne bude na sud i osudu, nego po tvojoj dobroti neka mi bude duši i tijelu zaštita i lijek». Dostojno primljena euharistija duši i tijelu je zaštita i lijek. Ona liječi čitavog čovjeka.
Isus nas u doslovnom smislu riječi dodiruje iznutra svaki puta kad ga primamo u svetoj pričesti. Samo treba obnoviti svoju vjeru i izručiti Isusu sve boli i rane svoje duše i svoga tijela i povjerovati da nas On može i hoće izliječiti. Euharistija povećava našu vjeru, jača našu nadu i osnažuje našu ljubav. Najljepši i najčudesniji učinak presvete Euharistije ili svete pričesti jest u tome što nas ona suobličuje Isusu Kristu. Ulaskom u naše tijelo i naše srce Isus nas oblikuje po svojoj želji, mi postajemo njemu slični. Vrhunac toga suobličavanja Kristu dogodit će se onda kad i mi poput sv. Pavla mognemo reći: Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.
Braćo i sestre! Suobličiti se Kristu već ovdje na zemlji, nije samo obična želja, to je naš glavni i jedini zadatak na ovome svijetu. To će Bog na nama provjeravati na Sudnjem danu. Kako će izgledati Sudnji dan? To nije teško otkriti. Bog je poslao svoga Sina da živimo po Njemu, kaže sv. Pismo. Prema tome na Sudnjem danu Bog Otac će to provjeravati. On će gledati čas naše lice, čas opet lice svoga Sina i tražit će na našem licu sličnost s Kristovim licem. Ne bude li ga našao, nema nam ući u Njegovo kraljevstvo. A naći će ga ako se budemo dostojno i često pričešćivali na ovome životu. Sveta pričest ili Euharistija nas najviše sjedinjuje s Kristom i preoblikuje naše srce u Isusovo srce, Isusove misli postaju i naše misli.
Isus je želio ostati s nama u euharistiji kao hrana, da bismo mi koji blagujemo njega Uskrslog i živog postajali sve više sol zemlje i svjetlo svijeta. Ovaj svijet treba Krista Spasitelja, treba svjetlo njegove riječi i ljubav njegova srca. Sve to ovome svijetu trebaju dati njegovi učenici za koje je sam Isus rekao da su sol zemlje i svjetlo svijeta. Ako budemo dostojno primali Isusa u Euharistiji, moći ćemo ga i davati ovome svijetu. To je želja Isusova i to je najveća potreba ovoga svijeta.
U svome apostolskom pismu o Euharistiji sveti Otac Ivan Pavao II. kaže da iz Euharistije dolazi važni poticaj za djelatno nastojanje u izgradnji pravednijega i bratskoga društva. «U Euharistiji je naš Bog objavio krajnji oblik ljubavi izokrećući sve kriterije vlasti koji prečesto upravljaju ljudskim odnosima i radikalno uvodeći kriterij služenja». «Ako tko želi biti prvi neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj». «Sagibajući se da opere noge svojim učenicima, Isus sasvim jasno tumači smisao Euharistije. Sveti Pavao također snažno potvrđuje da nije dopušteno euharistijsko slavlje koje nije obasjano ljubavlju posvjedočenom konkretnim dijeljenjem s onim najsiromašnijima».
„Euharistija je prvenstveno sakrament ljubavi i kao takav je lijek besmrtnosti, odnosno hrana za život vječni… Euharistija vodi bliskoj povezanosti Isusa sa svojim učenicima; ona je sakrament jedinstva; po jedinstvu s Isusom, povezujemo se jedni s drugima; doživljavamo se kao udovi jednoga tijela, kao članovi iste obitelji koji se međusobno poštuju i vole, jedni se za druge brinu i žrtvuju. Od pojedinaca koji svaki živi za sebe po slavlju euharistijske žrtve postajemo zajednica u kojoj jedni žive za druge. Euharistija se živi tako da se svaki novi dan nastoji osmisliti, pa onda i živjeti kao vrijeme za prijatelje, kao mogućnost za promicanje opseg dobra. Plodovi euharistije se očituju u zalaganju za mir, jedinstvo, solidarnost, pravdu; posebno se očituju u brizi za siromašne i bolesne“ (A. Tamarut).
Isus je na Posljednjoj večeri dao svojim učenicima zapovijed ljubavi. Najprije je on sam svima oprao noge, a onda im je rekao: «Razumijete li što sam vam učinio?.. Ako dakle ja, Gospodin i Učitelj, vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih». To je braćo i sestre, Isusova zapovijed. To nije samo njegova želja, nego zapovijed. Upravo se po toj ljubavi koja služi drugima prepoznaju Isusovi učenici. Prema Božjem planu čovjek se najviše i najbolje ostvaruje kad u nesebičnoj ljubavi služi drugima. Ljudi ovoga svijeta misle da je veličina u vladanju drugima, a Isus nam svojim činom i svojim riječima poručuje da je veličina u služenju. To nije moguće samo našim ljudskim silama, zato je potrebna Božja snaga. Isus je osnovao Euharistiju na Veliki četvrtak kad je dao i ovu zapovijed ljubavi i služenja. Prema tome, Euharistija nam daje snagu za nesebično služenje drugima iz ljubavi. Dobro je da to imamo na pameti svaki puta kad se pričestimo. Mi možemo činiti dobra djela i služiti drugima kad u sebi nosimo Isusa koga smo primili u Euharistiji. Euharistija se događa u našem bratskom zajedništvu te pretpostavlja i uvjetuje da se i mi sami darujemo jedni drugima, kao što se Krist nama darovao i kao što nam se svaki dan dariva.
Nakon Posljednje večere Isus se zaputio u Getzemani gdje je počela njegova muka. Pri kraju liturgije Velikog četvrtka Crkva nasljeduje Isusov put: nosi Presveto u pobočnu kapelu te time predočuje osamu Isusovu u Getzemaniju, i njegovu tjeskobnu agoniju. I mi ćemo se nakon sv. Mise zadržati u šutnji pred Isusom razmišljajući o njegovoj neizrecivoj ljubavi koja nas sve izaziva da ga slijedimo u muci kako bismo zauvijek bili s njime u njegovoj slavi. Na koncu evo još dvije poruke Svetog Oca upravljene svećenicima i vjernicima laicima. U svome apostolskom pismu o Euharistiji, Sveti Otac poručuje svećenicima: «Vi, svećenici, koji svakoga dana ponavljate riječi posvete i koji ste svjedoci i navjestitelji riječi velikoga čuda ljubavi koje se događa u vašim rukama, dopustite da na vas djeluje milost ove osobite Godine, tako da svakoga dana slavite svetu misu s radošću i žarom što ste ih imali kad ste je prvi put slavili i da rado zastajete u molitvi pred svetohraništem».
«Vi, svi vjernici, otkrijte iznova dar Euharistije kao svjetlo i snagu u vašem svagdanjem životu u svijetu, u bavljenju vašim zanimanjem i u najrazličitijim situacijama. Otkrijte iznova taj dar ponajprije stoga da biste u potpunosti doživjeli ljepotu i poslanje obitelji».
„Euharistija je i veliko otajstvo! Kristovu proslavljenu tjelesnost, njegov život i žrtvu pod posvećenim euharistijskim prilikama moguće je prepoznati samo očima vjere; samo je vjerom moguće ući u intimno zajedništvo života s Kristom koji nam se daje pod prilikama kruha i vina.
Isus Krist nam je ostavio euharistiju za hranu na putu prema nebeskoj domovini. I kao što nam je za održavanje tjelesnog života potrebna svakodnevna materijalna hrana, tako nam je za održavanje duhovnog života potrebna česta, po mogućnosti svakodnevna euharistijska hrana. Duhovni put je zahtjevan i bez trajne duhovne okrepe nemoguće ga je izdržati; za vjernika je nezamislivo doći do cilja bez čestog blagovanja Kristova tijela; bez jedinstva s Kristom nemoguće je doći do Oca i ući u život vječni“ (A. Tamarut).
Pretvarati kruh u tijelo i vino u krv Isusovu mogu samo valjano zaređeni svećenici, i naravno, biskupi na čelu sa Svetim Ocem. Upravo na Veliki četvrtak kad je ustanovio Euharistiju, Isus je ustanovio i sveti ili svećenički red. To je sakrament kojim se podjeljuje svećenička vlast i služba. Sveti red ostavlja neizbrisiv biljeg te se može primiti samo jedanput. Snagom toga sakramenta svaki svećenik ima vlast u ime Božje ljudima opraštati grijehe i hraniti ih tijelom Kristovim teko preko drugih sakramenata jačati milosni život i spremati vjernike za život vječni.
U ovoj svećeničkoj godini, pozivam sve vas vjernike da se molite za nas – svoje svećenike. I mi smo prije svega slabi ljudi, krhke glinene posude ali koje nose u sebi dragocjeno blago, nosi moć da ljudima u ime Božje opraštamo grijehe, i da snagom Duha Svetoga pretvaramo kruh i vino u tijelo i krv Kristovu. To je predragocjeni dar kojeg nismo dostojni, zato vas molimo da se još više molite za nas da budemo sveti svećenici u kojima će ljudi prepoznati ljubav Isusovu i povjerovati u njega. Papa Benedikt XVI. kaže da je temeljna dužnost svećenika: pokazati ljudima Boga. Molite se za nas, da nas Duh Sveti za to osposobi. Amen.
